Stavovi / Ljudi i organizacija

Rang lista nije odluka

Alat sme da predloži koga prvog pozvati. Ko će raditi u firmi, i dalje odlučuje čovek koji za to odgovara. To nije ograničenje alata, to je njegova uloga.

Kad se na oglas javi četrdeset ljudi, niko ne čita četrdeset biografija pažljivo. Zovu se prvih pet pristojnih, a najbolji kandidat je možda bio dvadeseti. To nije nemar, to je aritmetika: vlasnik ili rukovodilac koji bira ljude radi to pored svog posla, bez merila koje bi važilo za sve prijavljene jednako.

Zato prva runda izbora treba da bude ista za sve. Kandidat uradi jedan upitnik radnog stila, a firma dobije rang listu prema profilu radnog mesta. Tu nastaje pitanje koje čujemo na gotovo svakom razgovoru: da li to znači da alat bira ljude umesto nas?

Šta rang lista jeste

Rang lista je redosled po uklapanju sa profilom koji je firma sama postavila. Ona kaže koga vredi prvog pozvati na razgovor i zašto. Za kandidate koje firma izdvoji, izveštaj o uklapanju ide dalje: jake i slabe strane za to konkretno mesto, i pitanja koja na razgovoru vredi postaviti.

Ni rang lista ni izveštaj ne znaju ono što zna čovek koji vodi tim: kakva je atmosfera u smeni, ko odlazi za tri meseca, šta se promenilo u poslu od kada je oglas napisan. Zato alat predlaže, a čovek odlučuje.

Zašto na tome insistiramo

Tri razloga, i nijedan nije skromnost.

Prvi je tačnost. Upitnik meri odnos osobina unutar jedne osobe i poredi oblik njenog profila sa profilom pozicije. To je dobra osnova za prvu rundu i za razgovor. Nije zamena za razgovor, probni rad ni za procenu stručnog znanja.

Drugi je odgovornost. Odluka o zapošljavanju ima posledice za čoveka i za firmu. Zakon o zaštiti podataka o ličnosti traži da odluku koja bitno utiče na pojedinca donese čovek, a ne automatski postupak. Mi to ne tretiramo kao papirologiju: u uslove saradnje upisujemo da su rang lista i izveštaj preporuka, da odluku donosi ovlašćeno lice firme i da automatskog odbijanja nema.

Treći je poverenje u sam alat. Alat koji „bira umesto vas” brzo postane alat koji niko ne čita. Alat koji vam kaže koga da pozovete prvog i o čemu da ga pitate postaje deo načina na koji firma zapošljava.

Šta se zato naplaćuje, a šta ne

Dosledno tome, testiranje kandidata i rang lista su besplatni. Firma plaća tek kada za izabrane želi ceo izveštaj, odnosno uvid koji pomaže odluci. Plaća se otkrivanje vrednosti, nikad njena proizvodnja. Tako su interesi usklađeni: nama se ne isplati da firma otvara izveštaje koji joj ne trebaju, a firmi se ne isplati da ih ne otvara za ljude o kojima stvarno odlučuje.

Kako to izgleda u praksi

Profil radnog mesta postavljamo zajedno sa vlasnikom ili rukovodiocem, za petnaest do trideset minuta. Link ide u oglas ili mejlom onima koji su se već prijavili. Za nekoliko dana rang lista je tu. Razgovori se zakazuju redom sa vrha, sa pitanjima iz izveštaja. Odluku potpisuje čovek.

Stavovi

Još tekstova.

Svi stavovi